Urbana legenda o Deda Mrazu
…Jednog ne tako hladnog decembarskog jutra, junak nasih prica Krokobabic ispijao je svoj omiljeni mali espresso bez mleka u jednom od aktuelnijih beogradskih kafica tog vremena… Listajuci praauto-oglase na svom drvenom lap topu, koji mu je inace bio poklon od starog prijatelja Kukulkana, naisao je na jedan na izgled jako zanimljiv oglas…. Neki cica je prodavao letece irvase sa jako ocuvanom kocijom, i full opremom… Resivsi da kupi ove irvase i njima upotpuni svoju kolekciju vozila u svojoj garazi, poziva svog starog prijatelja Norisa, koji je inace imao polozeno za irvase, da krene s njim na ne tako kratak put u Laponiju povodom ovog zanimljivog oglasa…
Sledeceg jutra ova dvojica mladica najavljuju se doticnom starcu Nikoli, sedaju u Krkin automobil srednje klase i pravac Laponija doticnom Nikoli pred kapiju.
Stigavsi tamo docekala ih je velikodusna dobrodoslica ljubaznih domacina… Na desetine malih patuljaka, koji su bili inace radnici starca Nikole u njegovoj fabrici igracaka, na celu sa domacinom srdacno pozdravljaju svoje goste iz daleke Srbije… Starac Nikola pokazuje Krki letece irvase sa kocijama zbog kojih je ustvari dosao i predlaze mu da odu do lokalne kafane da nesto popiju, pojedu i uz koji zalogaj i koje picence sklope dogovor.
…Starac Nikola sa novim nadimkom “Deda Mraz”, sprema svoje isrvase, patuljci utovaravaju poklone, deda oblaci svoj crveneno odelo koje je u ovom delu Evrope bilo pravi modni hit u to vreme, stavlja crvenu kapicu koja je bila neizbezni modni detalj i hteo- ne hteo krece na put po naredjenju neustrasivog Norisa.
…Noris i Krka su tu noc proveli u kafani, ujutru kad su ustali ni ne javeci se dedi, zaboravivsi na povod svog dolaska od silnog alkohola, uputili su se onako mamurni uzurbano za Srbiju jer su trebali da stignu na docek koji su kao i ostalih godna slavili u jedan od elitnijih diskoteka toga vremena u Beogradu… Deda je cele noci razdeljivao paketice, zbog pripitosti on je delio poklone i deci sa spiska, kao i deci koja uopste nisu bili na spisku…na kraju je otisao kod Miskovica rekavsi mu da ga Noris i Krka salju da uzme izvesnu sumu novca kako bi pokrio troskove oko paketica… Deda je i narednih nekoliko godina delio svake godine pred Novu paketice, da l’ zbog sume novca koje mu je Miskovic dao ili straha od Norisa to se ni dan danas ne zna…
Ovu pricu cu culi kasnije neki menadzeri nekih trznih centara po Americi, otisli kod deda Nikole tad vec poznatijem kao “Deda Mraz” i od ove price napravili strasnu reklamu sto je i dedi odgovaralo, jer su za uzvrat prodavali njegove igrace i na kontu toga se jako obogatio… Ova legenda samo u mnogo drugacijoj formi koja odgovara marketingu i dan danas se razvlaci kao marketinski trik i kao velika radost za decicu tokom novogodisnjih praznika, i Deda Mraz je zaista postajao nekad, ali on je bio samo jedan od dobrostojecih ljudi u Laponiji koji je imao srecu da sretne Krku i Norisa i tako maltene svoje bogatstvo utrostruci i svesno ili nesvesno postane legenda o kojoj se i danas, posle mnogo godina polemise…